Latinica

Latinica
TREZORI ZEMLJE

Arheološku zbirku čine četiri celine: zbirke Praistorije, Antike, Srednjeg veka i Numizmatike. Sa otkrivanjem lokaliteta Staro Selo u Selevcu i Medvednjak u Grčcu, 1968. godine, započeo je ubrzani razvoj arheološke zbirke. U prilog tome svedoči i podatak da je do aprila te godine zbirka brojala svega 8 predmeta, a u novembru već 728 predmeta. Obilje predmeta pronađen prilikom istraživanja u ovoj i narednim decenijama, odredio je fizionomiju zbirke po kojoj je naš muzej prepoznatljiv. Velika količina materijala govori nam o zanatskom i umetničkom vrhuncu čoveka u kasnom neolitu ovog prostora. Brojnost antropomorfnih figurina, među kojima izdvajamo Porodilju, izdvaja ova nalazišta od drugih u Srbiji. Oba lokaliteta vremenski pripadaju mlađem neolitu, odnosno razvijenoj i završnoj fazi Vinčanske kulture (od sredine 5. do sredine 4. milenijuma p.n.e.).Arheološku zbirku čine četiri celine: zbirke Praistorije, Antike, Srednjeg veka i Numizmatike. Sa otkrivanjem lokaliteta Staro Selo u Selevcu i Medvednjak u Grčcu, 1968. godine, započeo je ubrzani razvoj arheološke zbirke. U prilog tome svedoči i podatak da je do aprila te godine zbirka brojala svega 8 predmeta, a u novembru već 728 predmeta. Obilje predmeta pronađen prilikom istraživanja u ovoj i narednim decenijama, odredio je fizionomiju zbirke po kojoj je naš muzej prepoznatljiv. Velika količina materijala govori nam o zanatskom i umetničkom vrhuncu čoveka u kasnom neolitu ovog prostora. Brojnost antropomorfnih figurina, među kojima izdvajamo Porodilju, izdvaja ova nalazišta od drugih u Srbiji. Oba lokaliteta vremenski pripadaju mlađem neolitu, odnosno razvijenoj i završnoj fazi Vinčanske kulture (od sredine 5. do sredine 4. milenijuma p.n.e.).

Uporedo sa ovim istraživanjima, vršena je sistematska prospekcija teritorije opštine Smederevska Palanka. Otkriven je veliki broj nalazišta sa materijalnim ostacima od ranog Neolita (Zmajevac u Cerovcu), bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba (Novačka Ćuprija u Grčcu, Jerinin grad u Bačincu i Mramorac), antičkog perioda (Ostava sa Vlajića brda u Smederevskoj Palanci, Šiljakovac u Rataru), do srednjeg veka (nekropole Čitluk u Kusatku i Vidovača u Vodicama). Pojedina nalazišta su sondažno istraživana.

Građani su takođe dali veliki doprinos razvoju arheološke zbirke. Obaveštavali su Muzej o nalazima na svojim imanjima, donosili predmete i tako doprineli očuvanju .

 

Medvednjak

Prva iskopavanja započeta su 1968. godine, kada je lokalitet otkriven. Istraživanje je vodio Dimitrije Madas koji je tada radio pri Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu. U kapmanjama 1970/71. godine iskopavanjima je rukovodio Radoslav Galović iz Narodnog muzeja u Beogradu.  Tada je utvrđeno postojanje eneolitskog sloja u istočnom delu i srednjevekovne nekropole u zapadnom delu lokaliteta. Iskopavanja revizionog karaktera sprovedena su osamdesetih godina prošlog veka. Radovima je rukovodio Dragoslav Srejović sa saradnicima Miroslavom Lazićem ispred Centra za arheološka istraživanja Filozofskog fakulteta, i Ratkom Katunarom ispred Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci. Na osnovu pokretnog materijala, zaključeno je da se lokalitet Medvednjak datuje u mlađu fazu Vinčanske kulture (kraj 5. i prva polovina 4. milenijuma p.n.e.).

Istraživanja su iznedrila mnoštvo antropomorfnih figurina, daleko više nego na drugim lokalitetima Vinčanske kulture. Njihove karakteristike, pored lokalnih upućuju na veze sa  istovremenim naseljima na Kosovu početkom 4. Milenijuma p.n.e. Neke su, kao sastavni deo izložbe „Umetnost prvih farmera“, obišle Evropu i Severnu Ameriku. 

Staro Selo- Selevac

Lokalitet je otkriven 1968. godine, kada su počela i prva iskopavanja pod pokroviteljstvom Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci. Radovima je rukovodio Radovan Milošević sa saradnicima Vojislavom Novakovićem iz Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci i Aleksandrom Novakovićem. Tokom prve kampanje koja je trajala od 1968. do 1970. godine, a potom ponovljena 1973. godine, otvoreno je devet probnih sondi kojima je utvrđena debljina kulturnog sloja.

Koliko je lokalitet u Selevcu značajan svedoči i saradnja sa univerzitetima iz amerike – Harvard i Berkli Univerziteti (Harvard and Berkley University). Juna 1976. godine započet je poduhvat pod nazivom „Selevac – Arheološki projekat (Selevac Archaeological Project)“ koji je trajao do 1978. godine. Istraživanje je bilo finansirano od strane Nacionalne sntropološke fondacije (The National Science Foundation Anthropology Program). Radovima su rukovodili dr. Dušan Krstić ispred Narodnog muzeja u Beogradu, i dr. Rut Tringam (Ruth Thringham) ispred Berkli Univerziteta (Berkley University). Uporedo sa sondažnim iskopavanjima koja su sprovedena tokom ove trogodišnje kampanje, 1977. godine vršena su i terenska rekognosciranja šire teritorije lokaliteta. Taj zadatak je poveren Ratku Katunaru ispred Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci i arheologu Džon Čepmanu (John Chapman). Na osnovu obrađenog pokretnog materijala i saznanja na terenu, došlo se do zaključka da je život neolitskog naselja u Selevcu trajao između 600 i 900 godina u kontinuitetu. Najraniji tragovi pripadaju starijoj fazi Vinčanske kulture, a najmlađi do eneolita (od sredine 5. do sredine 4. milenijuma). Rezultati ovih istraživanja publikovani su u monografiji „Selevac a neolithic village in Yugoslavia“, Los Angeles, 1990.

Od  nepoznatog ka jedinstvenomNeobična  forma i  bogat ornament  svrstvaju Porodilju u unikatne predmete neolitskog perioda. Kao takva privukla je pažnju naučne i šire javnosti. U muzejskoj dokumentaciji zabeleženo je da je pronađeno nekoliko čudnih fragmenata, koji bi mogli biti delovi žrtvenika, figurine ili  predmeta nepoznate namene. Fragmenti  su prilikom iskopavanja pronađeni na različitim dubinama, što u prvi mah arheologe nije navelo na ideju da je reč o jednom predmetu. Međutim, zagonetka je rešena kasnije u muzeju prilikom obrade materijala sa iskopavanja. Spojeni delovi poput slagalice, iznedrili su antropomorfnu figurinu koja od tada predstavlja enigmu. Tumačenje poruke koju je neolitski majstor utkao u nju, navelo je arheologe da u njoj prepoznaju predstavu žene koja se porađa. Tako je postala poznata kao Porodilja.

Neolitske figurine se najčešće javljaju u slobodno stojećem položaju, sedećem (na stolici, prestolu i zemlji) ili čučećem. Međutim, Porodilja je fragmentovana, nedostaju joj noge ispod kolena. Usled nedostatka analogija njen položaj se ne može preciznije definisati, može se samo predpostaviti da čuči ili kleči.  Za razliku od većine antropomorfnih figurina koje imaju predstavljene muške ili ženske primarne karakteristike, na Porodilji se ne uočavaju. Ornamentisana je dubokim urezima meandra i spirale popunjenim belom inkrustracijom, što kroz igru senki samo naglašava njenu trodimenzionalnost.  Urezivanjem motiva meandra istaknuti su ravni delovi, dok su urezane spirale naglasile obline.
Šta čini Porodilju posebnom? Jedinstvena je predstava čoveka u neolitu Balkana.

Tragom slučaja

Slučajnost je dobar prijatelj arheologa. Da nije tako, ostali bi uskraćeni za veliki broj lokaliteta i predmeta koji su značajni za našu zbirku.

Jedan običan radni dan u proleće 1969. godine u uluci Vojvode Putnika, na Vlajića brdu, završio se neočekivano. Grupa radnika je  radila svoj posao kopajući su kanal za postavljanje vodovodnih cevi. Ništa ne sluteći, naišli su na gomilu prljavih i slepljenih novčića sa ostacima keramičkih posuda. Ta neugledna gomila nije pobudila njihovo interesovanje, pa su je ponovo zakopali kada su postavili cevi. Slučaj je hteo da oni ne ostanu u zemlji zaboravljeni. Dragan Vukosavljević, entuzijasta, ljubitelj starina i prava osoba u odsudnom trenutku, slučajno je video zatrpavanje gomile novčića. Javio je prijateljima iz Muzeja o mogućem značajnom nalazu. Zajedno sa njima otišao je na „mesto zločina“, gde su arheološkim metodama otkopali ukupno 1286 kasno-antičkih novčića, uglavnom srebrnih i poneki bronzani.

Nakon čišćenja i konzerviranja novčića došlo se do zaključka da vremenski pripadaju periodu od 2. – 4. stoleća. Ubrzo nakon otkrivanja, na Maloj arheološkoj izložbi, radnici koji su ih pronašli i ostala javnost upoznati su sa značajem ovog nalaza. I danas, ova ostava lepotom predstava budi znatiželju i daje inspiraciju. Ona nam je, raznolikošću reversnih predstava sa rimskim božanstvima, bila osnova najnovije arheološke izložbe „Aut Augustus aut nihil – Ili Avgust ili ništa“.